Instaliranje programa u Ubuntu izuzetno je jednostavan zadatak. Ubuntu po defaultu dodaje najčešće programe i moćan koji Linux ima, međutim, ako nam treba neki specifičniji softver, možemo ga lako instalirati slijedeći korake koje ćemo navesti u nastavku.
U Ubuntu-u i Linuxu općenito, za razliku od toga koliko je softvera instalirano u Windows-u, obično nije potrebno tražiti program na Internetu, preuzimati ga i instalirati puno biblioteka potrebnih da bi ispravno funkcionirao. Na raspolaganju imamo repozitorije (PPA), koje su neka vrsta centralizovanog skladišta koje sadrži sav softver i koje se uvek (relativno) ažurira. takođe možemo instalirati DEB paketi, da ćemo ih pronaći na internetu, Canonical snap ili Flatpak.
Postoji nekoliko načina za instaliranje programa u Ubuntu. Mi ćemo vam ih predstaviti od najnižeg do najvišeg nivoa «složenosti».
Ubuntu softver
Najjednostavniji i najintuitivniji način je putem ove aplikacije. Zapravo, Ubuntu softver (ranije Ubuntu Software Center) nije ništa drugo do a viljuška iz GNOME softvera dizajniranog za davanje prioriteta snap paketima. U ovoj prodavnici možemo tražiti bilo koju vrstu paketa, a pojavit će se ako se nalazi u službenim Ubuntu repozitorijumima ili u Snapcraftu, gdje se šalju snap paketi.
Da bismo mu pristupili, moramo kliknuti na ikonu Ubuntu softvera, koja se obično nalazi na bočnoj ploči. Ova aplikacija je podijeljena u nekoliko odjeljaka, svima im se pristupa s vrha:
- Lijevo od svega imamo lupu, odakle možemo vršiti pretrage.
- U centru imamo sekcije za:
- Pregledajte (po radnji).
- Instalirane aplikacije, gdje ćemo vidjeti šta smo instalirali, iako se ne pojavljuju svi paketi.
- Ažuriranja, gdje ćemo vidjeti šta će se ažurirati kada budu novi paketi.
Što se tiče Ubuntu softvera, čini mi se važnim još jednom napomenuti da je to prodavnica dizajniran za davanje prioriteta snap paketima. Ubuntu-ovi izvorni su DEB-ovi, pri čemu su snap-ovi oni koji sami sadrže osnovni softver i zavisnosti. Oni su opcija, ali nam možda nisu omiljeni. Ako odlučimo da koristimo Ubuntu softver, moramo pogledati padajući meni u gornjem desnom uglu. Ovdje ćemo vidjeti da li je opcija u DEB verziji; po defaultu će nam ponuditi snap paket. Što nas tjera da predložimo alternativu.
GNOME softver
Kako ću instalirati GNOME softver ako je Ubuntu softver isti i već je instaliran? Pa zato što nije, niti je blizu da bude. Ubuntu softver ima neka ograničenja i filozofiju koju GNOME softver nema. Zvanična Project GNOME prodavnica nudi softver bez davanja prioriteta ili skrivanja bilo čega, ili ako dati prioritet nečemu će biti opcija DEB paketa, onaj u životu. Loša stvar kada govorimo o ovoj opciji na drugoj poziciji je to što ćemo za korištenje morati instalirati trgovinu pretposljednjom metodom, sa terminalom, a njen puni potencijal ćemo iskoristiti dodavanjem podrške za Flathub.
Jednom kada ga instaliramo, GNOME softver je skoro kopija Ubuntu softvera (u stvari je upravo suprotno). Tražićemo pomoću lupe, izabraćemo program, proverićemo izvor porekla i kliknuti na Instaliraj. Tako jednostavno. Jedini problem je što se paket ne pojavljuje u Ubuntu softveru. Ako tražimo "gnome softver" pojavljuje se kao instaliran, ali nije. Moramo ga instalirati kao što smo objasnili u odjeljku konzole.
Synaptic Package Manager
Synaptic je napredniji sistem instalacija i uklanjanje aplikacija od Ubuntu softvera. Uprkos tome, okruženje je grafičko i veoma moćno, i ima potpunu kontrolu nad aplikacijama koje su instalirane na sistemu, njihovim zavisnostima i različitim verzijama paketa koji se mogu instalirati prema potrebama. Od Ubuntu 12.04 Synaptic nije standardno instaliran, i ako želimo da ga koristimo, moramo ga instalirati iz Ubuntu softvera, tražeći Synaptic, ili sa terminala.
Da otvorimo Synaptic kliknut ćemo na ikonu mreže ili ćemo pritisnuti Meta tipku i potražiti Synaptic. Ovim upraviteljem možemo instalirati, ponovo instalirati i ukloniti pakete na vrlo jednostavan grafički način. Synaptic ekran, kao što vidite, podijeljen je u 4 dijela. Dvije najvažnije su lista koja uključuje odjeljak kategorija (1) s lijeve strane i odjeljak paketa (3) s desne strane. Odabirom paketa s popisa prikazat će se njegov opis (4).
Da bismo instalirali paket, odabrat ćemo kategoriju, desni klik na željeni paket i odabrati Označi za instaliranje ili ćemo dvaput kliknuti na naziv paketa. Na ovaj način ćemo označiti sve pakete koje želimo da instaliramo u sistem i kliknemo na dugme aplicar za početak instalacije. Synaptic će preuzeti samo potrebne pakete iz spremišta na internetu ili sa instalacionog medija.
Možete koristiti i dugme Pretraga pronaći pakete koje želimo instalirati. Klikom na ovo dugme možemo pretraživati programe po imenu ili opisu. Jednom kada se locira program koji želimo instalirati, dvaput ga kliknemo da ga instaliramo. Ako želimo izbrisati program, sve što moramo učiniti je desnim klikom na njega i odabrati Izbriši o Izbriši u potpunosti.
U svim slučajevima, promjene će stupiti na snagu nakon što kliknemo na gumb Primijeni.
Synaptic paket menadžer, poput Ubuntu softvera, sam se brine o rješavanju ovisnosti paketa kako bi aplikacije ispravno radile. Na isti način, moguće ga je konfigurirati tako da instalira preporučene pakete koji, bez potrebe za aplikacijom, mogu ispunjavati druge dodatne funkcije. Ako želimo aktivirati ovo ponašanje, možemo ići konfiguracija > preferencijei na kartici Opšti potvrdite okvir Preporučene pakete tretirajte kao zavisnosti.
flatpak i snap paketi
Kao što smo objasnili, Ubuntu ne podržava flatpak pakete nakon nove instalacije. U stvari, Canonical ne voli tu ideju i njegov Ubuntu softver Ne podržava čak ni flatpakove.; modificiran je tako da mu se ne može dodati podrška, ili barem ne na jednostavan način koji je ikada bio podijeljen u Linux zajednici. Snap paketi se mogu instalirati direktno iz Ubuntu softvera, a njihova instalacija je jednostavna kao i bilo koji drugi paket, iako se mogu instalirati i sa terminala kao što ćemo objasniti u sljedećoj točki.
Stvar je drugačija kada želimo da instaliramo flatpak pakete. Kao što smo objasnili u Ovaj članak, prvo moramo instalirati "flatpak" paket, zatim "gnome-software", pošto ih zvanična Ubuntu prodavnica ne podržava, zatim dodatak za GNOME softver i onda dodajte spremište Flathub. Nakon ponovnog pokretanja, flatpak paketi se pojavljuju kao opcija u GNOME softveru, ali ne i u Ubuntu softveru.
O ovoj vrsti paketa imaju i snap i flatpak sve što je potrebno (softver i zavisnosti) za rad programa. Dobra stvar kod njih je što se vrlo brzo ažuriraju i rade na bilo kojoj Linux distribuciji, a zapravo postoje neki programi koje nalazimo samo u Flathubu (flatpak) ili Snapcraftu (snap). Oni su opcija koju treba razmotriti, ali da biste imali sve, vrijedi koristiti GNOME softver.
Kroz konzolu
Do sada smo vidjeli grafički način instaliranja programa u Ubuntu. Sljedeće ćemo vidjeti kako to učiniti, ali kroz terminal. Iako mnoge korisnike odbija sve što se tiče "crnih ekrana", treba znati da ova metoda nije nimalo komplikovana. Naprotiv, udobnije je i jednostavnije, a naravno i brže.
Da biste instalirali softver na Ubuntu ovom metodom, prva stvar koju treba učiniti je otvoriti terminal, logično. To možemo učiniti iz ikone mreže ili pritiskom na tipku Meta i traženjem "terminal", a otvara se i pritiskom na kombinaciju tipki Ctrl+Alt+T, sve dok prečica nije promijenjena, bilo pomoću korisnik ili zato što Canonical tako odluči u budućnosti. Sa terminala, ono što možemo učiniti je:
- Instalacija paketa:
sudo apt install nombre-del-paquete
- Instalirajte više paketa:
sudo apt install nombre-del-paquete1 nombre-del-paquete2 nombre-del-paquete3
- Deinstalirajte pakete:
sudo apt remove nombre-del-paquete
- Deinstalirajte paket i pripadajuće konfiguracijske datoteke:
sudo apt remove --purge nombre-del-paquete
- Ažurirajte listu paketa dostupnih u spremištu:
sudo apt update
- Ažurirajte sve pakete instalirane na računaru:
sudo apt upgrade
- Instalirajte snap paket:
sudo snap install nombre-del-paquete
- Deinstalirajte snap paket:
sudo snap remove nombre-del-paquete
- Ažurirajte snap pakete:
sudo snap refresh
Kada izvršimo naredbu, sistem nas može pitati da li želimo da instaliramo paket koji smo odabrali i one druge koji zavise od njega, pokazujući nam određene detalje kao što su njegovo puno ime, verzija ili veličina. Odgovorit ćemo potvrdno i pričekati da biste završili instalaciju.
.deb paketi
Ako nešto što želimo da instaliramo nije dostupno u zvaničnim repozitorijumima, ni kao snap ni kao flatpak, verovatno je da ga programer nudi kao .deb paket. Na primjer, ako želimo da instaliramo Vivaldi web pretraživač, možemo pretraživati sve što želimo u GNOME softveru i on ga neće pronaći čak i ako smo omogućili podršku za flatpak pakete. Zanimljivo, dostupan je u zvaničnim Manjaro repozitorijumima, ali ga nema u većini njih jer ima malo sto (ne sećam se da li je 4% ili 6%) što odgovara grafičkom interfejsu koji nije open source. Na kraju, ako želimo da instaliramo Vivaldi na Ubuntu, moramo to učiniti koristeći njegov .deb paket.
Bilo da je u pitanju Vivaldi ili bilo koji drugi program, možemo instalirati njegov DEB paket tako što ćemo ga preuzeti sa njegove službene web stranice i instalirati. Možemo to učiniti na različite načine:
- Dvaput kliknite i instalirajte ga tako da ih ne otvara. Ubuntu softver će se vjerovatno otvoriti.
- Kliknite desnim tasterom miša i odaberite "Instalacija softvera", što će otvoriti GNOME softver ako ga imamo instaliran.
- U terminalu otkucajte sudo dpkg -i ime_paketa (vrijedi ga prevući na terminal da ne pogriješite ako je ime dugo).
Nešto zanimljivo za napomenuti je da nas mnogi od ovih paketa dodaju u službeni repozitorij projekta za ažuriranje u budućnosti.
Ovo je kraj ovog vodiča u kojem smo vam pokazali razne načine za instaliranje paketa u Ubuntu. Nadamo se da će vam biti od koristi.